|
"Samo je jedno jedino ogledalo pokazivalo nemoguće: lice te žene
kad je bila mlada i lijepa. Sva su druga ogledala uzvraćala sadašnjim
likom, odnosno, licem nagrešpane kože i otromboljenih vrećica ispod
očiju: izgledom umora i zlovolje.
"Žena je to otkrila slučajno, baš u vrijeme svoje
najžešće ljutnje na sebe i svijet. Ogledalo je bilo ogledalce, džepno,
i možda bi ga bila bacila, da joj se pogled čudnom nehotičnošću nije
našao u njemu. Iz ogledalca je zasvjetlucalo lice otprije četrdesetak
godina, nevino i nasmijano, lice djevojke, koja je upravo dobila kitu
ruža.
"Žena je buljila u ogledalce, ne vjerujući očima.
Stavila je naočale. Donijela povećalo. Što god je činila, lice iz
mladosti odolijevalo je sadašnjici, nelijepoj i ozlojeđenoj. "Žena sa zahvalnošću privije ogledalce na srce.
" 'Ti si mi jedini prijatelj', prošapće. 'Jedino me ti vidiš takvu kakva jesam'. "I poljubi ga, poljupcem koji je čekao četrdesetak godina da se nekomu daruje.
"Spavala je s njim. Noću bi se budila, palila
svjetiljku, provjeravala je li lice još uvijek u ogledalcu. Bilo je.
Plašila se pokazati tu čaroliju drugima, da njihov pogled ne bi naudio
ogledalcu.
"Što se više u njemu ogledavala, to se boljom i vedrijom
osjećala. Prestadoše glavobolje i grudobolje. Odoše nekud žuljevi i
šuljevi, otpadoše bradavice, udobriše se na nožnim prstima zanoktice.
Stigne joj pismo od ujaka iz dalekoga svijeta. Stigne joj vijest da joj
se mirovina povećala.
"Kad bi joj obično ogledalo u kupaoni javilo nešto
kao 'hej, ovo si ti', ona bi mu smjesta pokazivala sebe u ogledalcu i
odvraćala: 'Šipak, ovo sam ja'! Svaki puta sve uvjerenija da je tako.
"I tko zna dokle bi se ovako stiglo, da ženi jednoga
dana ogledalce nije palo na tvrd pod, i prepuklo na dva dijela i još
pokoju krhotinu. Plačući ga je skupljala, sastavljala, lijepila. Našla
je sve komadiće, osim jednoga. Za njim je zavirivala u sve kutke,
pretraživala sve pukotine, ali komadića nigdje. Po nesreći, bio je to
baš onaj komad u kojemu bi ona bila nastavila svoj put prema mladosti.
Jer u ostalim dijelovima ogledalca slika se od udarca promijenila,
vratila se sadašnjici.
"Žena je danima plakala. Nekako je znala da je onaj
komadić sačuvao njezinu mladoliku sliku. A sva je druga ogledala u
stanu zastrla, dok je ono najveće u kupaoni razbila. "Grudobolja
i glavobolja nasrnuše opet. Šuljevi, žuljevi. Zanoktice, bradavice. Iz
mirovinskoga ureda javiše da su se onomad zabunili: nema povišice. Od
svih tih potresa, ženi stade slabiti vid, naročito u lijevomu oku.
Preko lijevoga se spusti tamni zastor. Kad je konačno posjetila
liječnika, ovaj joj sa zaprepaštenjem objavi da joj se u oku zaglavio
sitan komadić zrcala.
"Žena se presenetila, a potom se nasmijala mladenačkim smijehom, kao djevojka, koja je upravo primila kitu ruža. 'DOĐITE SUTRA DA GA IZVADIMO', KAZAO JE LIJEČNIK, MALO ZAČUĐEN ŽENINIM PONAŠANJEM. I DODAO:
" 'Naprosto je nevjerojatno da ste cijelo vrijeme tu krhotinu nosili u oku i da niste...' "Nije
došla liječniku ni sutra, ni prekosutra. Na lijevomu se oku podigao
zastor, oko je namignulo, i nastavilo gledati kao i prije. Kod kuće je
žena oslobodila sva ogledala. U svakomu je bila mlada i lijepa.
Ljepota je u oku onoga tko gleda."
Vesna
Krmpotić najplodnija je hrvatska književnica, rođena u
Dubrovniku 17. 6. 1932. godine. Diplomirala je psihologiju i engleski
jezik na zagrebačkom univerzitetu, a na univerzitetu u New Delhiju u
Indiji studirala je bengalski. Kao supruga diplomate živela je širom
sveta - između ostalog u Kairu, Washingtonu, Akri, New Delhiju, a
danas sa porodicom živi u Beogradu. Ima 70
objavljenih knjiga od kojih su široj publici najpoznatije Brdo iznad
oblaka i Bhagavatar, mnoge čitatelje potaknule na duhovno traženje i
put do sampospoznaje. Iznimno je plodan pisac sa još stotinjak
zgotovljenih rukopisa, izuzetnog vokabulara, snažnih metafora, uzvišenih
emocija i impresivno dubokih misli. Knjige su joj prevedene na
engleski, nemački, italijanski, slovenački, slovački, litavski i ruski
jezik, a dobitnica je devet prestižnih nagrada. Među njima je i
hrvatska nacionalna nagrada "Vladimir Nazor" za životno delo. Osim
poezije, eseja, pripovetke, romana i drame, bavi se prevodom i
antologičarskim radom.
|